Umjetnik s iznimnim značajem za industriju

Velikani mode: Azzedine Alaia

Baš poput suprotnosti koja ga prati cijeli život, Azzedine Alaia pomutio je razum svima u modnoj industriji. Od samih početaka u Tunisu, gdje je kao dječak uživao u blagodatima francuske provincije, do odlaska u užurbani Pariz kako bi izgradio svoje ime - Alaia nikada nije htio biti još jedan u nizu dizajnera koji će tu i tamo izbaciti pokoji dobar komad. Htio je biti dizajner s porukom, osoba čije se mišljenje uvažava te čimbenik koji će dodatno modernizirati industriju krpicama koja ionako pati od šestomjesečnog kompleksa, odnosno roka trajanja.

Čovjek suprotnosti? Tijekom osamdesetih godina, kada je modni svijet bio prepun genijalaca, Azzedine-a možemo posve opušteno staviti na vrh piramide važnosti i utjecaja. Modne urednice svih relevantnih časopisa, poput Marie Claire-a, Elle-a i nezaobilaznog Vogue-a, obožavale su njegove radove. Mnogobrojni editorijali u vremenima kada je print (časopisi, op.a) značio sve, kao i velika potpora od strane osoba sa svjetske A-liste, podrazumijevala je zvjezdani status koji teško blijedi. Krik revolucije koji se vezao za njegove ime ubrzo je utihnuo.

                                                                      Prodajno mjesto u Londonu

Osama i privatne prezentacije, koje je održavao za vjerne klijente narednih godina,  zamijenili su svjetla pozornice i konstantni pritisak koji je, uz takvu razinu popularnosti, uvijek očekivan. Alaia je, nakon desetljeća djelovanja iz sjene, dokazao kako su njegov talent i ekscentričnost posve opravdani...

The King of Cling - kralj ukusnog seksepila

Kada nečije prijatelje i obožavatelje počnete nabrajati u ovome redoslijedu : Tina Turner, Greta Garbo, Raquel Welch, Brigitte Nielsen, Naomi Campbell, Franka Sozzani i Madonna - možete zaključiti kako se radi o nevjerojatnom setu ljudi koji vam mogu odrediti karijeru bez da ste to direktno tražili. Njegov atelje, koji počinje s radom 1980., mjesto je na kojem se okupljala pariška krema, ali uvijek iza tamnih naočala i dubokih šešira. Tajnoviti fitinzi, kada su se pripremala haljine za odlaske na lukrativna primanja i crvene tepihe diljem svijeta, rezultirali su haljinama koje su kasnije, i to posve opravdano, završile na samostalnim izložbama u nekim od cjenjenijih muzeja suvremene umjetnosti. Možete li reći Guggenheim Museum? Upravo je na tome mjestu odana počast gospodinu Alaiu koji je još uvijek itekako relevantan na modnoj sceni.

Njegovi počeci, kada je radio u ateljeima Dior, Laroche i kasnije Mugler, početna su točka u promatranju dizajna koji voli žensko tijelo. Odnosno, njegovo stvaranje isključivo je vezano za snažne ženske ličnosti kojima je odavao priznanje tako da im je radio toalete u kojima su oduzimale dah. Poznavanje forme, kao i inzistiranje na silueti koja je itekako svjesna svih onih detalja koje čine razliku, katapultirali su ga u epicentar ženske mode.

Kralj pripijenosti, odnosno The King of Cling, kako su mu tepali zbog senzualnih komada u koje je oblačio svoje ikone, najlakše je vidljiv u kreacijama za Grace Jones. A view to kill, kao nastavak filmske sage o James Bondu u kojem je Grace ostvarila zapaženu ulogu, donio nam je cijeli set inspirativnih dizajnerskih rješenja koji su definirali eru. Kada je 1984.dobio nagradu za najboljeg dizajnera od strane francuskog Ministarstva kulture, poznata ga je pjevačica donijela na pozornicu kako bi se zahvalio na nagradi. Skandalozno? Ne, takav je bio Zeitgeist (duh vremena, op.a).

Razdoblje promišljanja - ima li Azzedine pravo na rad iz sjene?

Minimalizam devedesetih pobrao je sa scene sve velike dizajnere prethodnog desetljeća koji su uživali u vladavini megalomanije i kiča. Neka nova imena, o kojima još danas čitamo u medijima, dirigirala su drugačija pravila igre u kojima nije bilo mjesto za one koji su sada bili etiketirani kao „tradicionalisti".

Oni su naprosto morali umrijeti sa smjenom generacija koja je bila očita. U takvom odnosu snaga, gdje Kate Moss i njen heroin chic predstavljaju najvažniju temu u svijetu modela, a Marc Jacobs i Jil Sander polako, ali sigurno afirmiraju svoj dizajn i uličnu kompatibilnost, Azzedine odlazi u osamu kako bi radio za uzak krug prijateljica koje su mu ostale vjerne.

Smrt voljene mu sestre, koja je zaslužna za njegov ulazak u svijet dizajna, također je utjecala na ponašanje majstora koji je otupio na tendencije u modnoj industriji koja se nezaustavljivo širila. Bez obzira na velike mogućnosti zarade i dodatne afirmacije imena na tržištu luksuznih proizvoda (koji je polako dobivao današnje obrise kroz djelovanje Bernarda Arnaulta), Azzedine ostaje u sjeni kao siva eminencija dizajna čime je stvoren kult koji živi do danas.

                                          Obuća i kožna galanterija ostao pod direkcijom Prada Grupe

Ulazak Prada Grupe u njegovu modnu kuću prijeloman je trenutak koji će mu dati dodatni poticaj za povratak u svijet umjetnosti. Bez obzira na inzistiranje modnih grupacija kako se treba baviti torbama, cipelama i parfemima (jer u tome leži najveći profit), Azzedine je pokazao Pradi kako ima stav kojeg ne mijenja ni pod ogromnim pritiskom (rijetki su oni koji se mogu suprotstaviti grupaciji koja godišnje okrene par milijardi dolara čiste dobiti).

Prilično samostalno razvijanje kolekcije, ali i snažan potpis koji ponovno baštini elemente skulpturalnosti, privukli su imena poput Victorije Beckham i Ashley Olsen u njegov atelje čime je lansiran u sve važne medije. Bez obzira na činjenicu kako je ostavio proizvodnju cipela i kožne galanterije pod direkcijom Prada Grupe, Azzedine 2007.otkupljuje svoja prava i počinje ispočetka.

Sam svoj majstor -  kao što je uvijek i bio, ovaj modni velikan inzistira na prikazivanju kolekcija samo pod uvjetom da ima što ponuditi tako da se njegovi gorljivi obožavatelji bave ludim predikcijama. Kada će njihov idol izbaciti nešto novo, zašto šuti i stvara li uopće - teme su razgovora od Tokya do New Yorka čime je potvrđena teza kako se zaista radi o iznimnom talentu koji je i dalje relevantan, unatoč činjenici kako se ne želi igrati po pravilima suvremene modne industrije...

Marko Banjavčić

Photo: zimbio