Žena sa planom!

Intervju: Aleksandra Dojčinović by Robert Sever

Dogovor za ovaj interview je započeo vrlo duhovito - naime nakon što sam joj se predstavio, Alex je rekla: „Sever, ti si prava vještica! Baš danas kad sam šetala psa u kućnom ogrtaču svezanim u struku - pomislila sam na tebe! Ovako bi to Sever skombinirao! (smijeh)

Visoka kao kakva košarkašica (iako su ju iz kluba 'izbacili' jer se pojavljivala od glave do pete odjevena u pink rozu), odlične konstitucije - lako bi mogla biti zamjenjena za nekoga tko je bio model (no sama tvrdi da bi posao modela radila kao zadnji posao koji preostaje), duhovita, sa gromkim i spontanim smijehom, iza vrlo ženstvene pojave krije se jasan poslovni duh i gotovo frajerski stav vezan za modu.

U središtu grada, uz prvu jutarnju kavu krenuli smo u opušteni razgovor o modi, stvaranju, muzama i svemu onome sa čime su naši dizajnerski umovi napunjeni 24/7.

Zašto dizajniraš?

Iz vrlo jednostavnog razloga. Mislim da kad radiš nešto  trebaš to raditi da pomogneš nekom drugom. Ne zbog sebe, ili da se slikaš po novinama ili nešto takvo.

Misliš nešto kao uslužna djelatnost - u najbaznijem smislu?

Baš tako, najiskrenije - od srca za druge! Tu sebe stavim u sedmi plan. Ja sam nebitna. Moja vizija je život, sve stvari oko mene, sve što ljudima oko mene nedostaje, a ja im svojim dizajnom mogu pružiti. Polazim od sebe i onog što meni nedostaje u mom ormaru. Mislim da bi mogla okarakterizrati svoj dizajn kao suvremen, kao nešto što treba zadovoljiti današnje potrebe.

Kako si započela svoju dizajnersku priču?

Oduvijek sam bila vezana za modu. U srednjoj školi napravila sam svoju prvu haljinu koju sam odmah prodala! Tada sam shvatila da bi tako nešto mogla raditi i za život. Nakon što sam napravila proračun, shvatila sam da to ima smisla i da to želim.

Korak po korak, uvijek sam išla na taj način.

Zašto radis pret a porter  i da li si ikada razmišljala da radiš nešto što bi koketiralo sa visokom modom?

Jako sam kritična i sve što radim radim korak po korak. Kada gledam svoje revije vidim poneki propust. Nije da sam nezadovoljna već kroz taj proces promatranja pokušavam raditi na svom napretku. Trenutno ovo što radim je maksimum onoga što sam sada spremna dati. Kada budem spremna da napravim nešto drugo, u drugom smjeru, možda  tako nešto i dodam kao novi izazov.

Nije da je ne radim večernje haljine, dapače, većina moje zarade i dolazi od toga. Kada radim pokušavam napraviti neku priču, neku cjelinu. No do sada se u moju viziju nisu uklapale takve stvari, nije se uklapala visoka moda.

Pitam te zato što znam da visoka moda sama po sebi nosi i neke svoje definicije, a dosta dizajnera kod nas radi upravo to, pri čemu ne poštuju te definicije, već tvore svoju! Što ti misliš o tome?

Za mene je to smiješno, jer ja smatram da odjeću treba nositi. Kod takvih stvari moje je uvijek pitanje-za koga su one, kome su namijenjene takve kreacije?

Da moraš definirati svoj brand, kako bi ga definirala? Da li misliš da si dovoljno napravila da bi ga mogla koncizno opisati?

Mislim da ga mogu definirati onakav kakav je sada, ali on se još razvija.

Težim odjeći koja će izdržati test vremena. Nešto što golica maštu, ali ne postoji samo sada i ne funkcionira samo kao trend, već nadilazi to i postaje bezvremenski.

Postoji li neki lik iz knjige ili filma koji bi mogao nositi tvoj dizajn, netko koga bi rado obukla u svoju odjeću?

Problem je u tome što ja uopće ne gledam filmove! (smijeh)

Nisam sebe nikada povezivala sa umjetnošću. Više funkcioniram u nekom realističnom smislu. Stalno razmišljam o svojoj firmi. To me više zanima nego neka fikcija. U takvom svijetu živimo pa tako i ja funkcioniram. To mi je prirodno.

Uvijek zapravo gledam kako će neka haljina meni stajati! (smijeh)

Zapravo, to je zanimljiva opaska - u jednom izdanju američkog Voguea, na pitanje tko joj je muza -Miuccia Prada je rekla da ne razmišlja o ni jednoj ženi posebno. Dok su se drugi dizajneri slikali sa svojim muzama, ona se fotografirala sama sa svojim odrazom u ogledalu... da li možemo reči da si onda sama sebi muza, ako sve kreće od tebe?

Sigurno da možemo, vjerujem da je to tako. Ako iskreno radiš svoj posao, radiš to iz sebe, ali za druge!

Kako izgleda radni dan Aleks Dojčinović?

Ustajem u 06.00 svaki dan, radim plan za radni dan,  po kojem krećem. Uglavnom radim u radionici sa krojačicama, pripremam materijale, uzorke, vršim nabavu, a kasnije popodne iza 16 do 19 h radim sa klijenticama. Posvećena sam poslu i nastojim ispuniti sve zadane planove, iako posao nikad ne stavljam prije sebe već nastojim uživati u procesu.

Kako izgleda tvoj proces dizajniranja?

Od milijun ideja koje imam na umu, izvučem jednu koja mi se čini prigodna za taj trenutak. Krećem se u skladu sa onim što mi je dostupno: materijali, kože, nakit. Već znam unaprijed kako nešto treba izgledati, stalno imam vizije koje se onda iz moje kreativne podsvijesti u vrlo kratkom roku razviju i postanu gotovi komadi. Imam vizije za po dvije kolekcije unaprijed, moj mozak stalno radi. (smijeh) Polazim od osnovnih krojeva koji onda oblikujemo, drapiramo na lutki i tako razrađujemo ideju.

Kakvu muziku slušaš dok dizajniraš, koji ti je bio soundtrack kada si radila posljednju kolekciju?

Slušala sam puno francuske muzike, posebno Emilie Simon, takvo mi je cijelo ovo razdoblje!

Da ti se ponudi opcija da dizajniraš za neki drugi brand van Hrvatske, da li postoji nešto što je tvoja fascinacija?

Ne bi nikad mogla raditi pod tim uvjetima. Dok sam bila u inozemstvu imala sam prilike ići u neke pogone i bolje upoznati sistem. Radije se ovdje borim sa problemima, ali znam da radim za sebe!

Da već mogu fantazirati zajedno sa tobom, onda bi mi možda Pradina estetika mogla  biti zanimljiva i izazovna, ali ono što me možda najviše fascinira i što je blisko onome što i sama stvaram je vjerojatno Lanvin.

Zanima me drapiranje odjeće, ali to je jako zahtjevna tehnika koju neću pokazivati na svojim revijama još neko vrijeme. Već  se određeno vrijeme bavim time kako nešto što je drapirano prevesti na najjednostavniji krojački zahvat. To mi je trenutni izazov. To je jako opipljiva tehnika, i najmanji propust može izgledati kao problem.

Da postoji mogućnost da radiš kao dizajner za industriju - da li bi se prihvatila tako nečeg?

Ne, ne bi to radila. Moj plan je razvijati svoj brand. Imam svoj plan i njega se držim. Mislim da bi zbog takvog nečeg vjerojatno imala manje vremena raditi na svom brandu, a njega ne bi voljela zapostaviti.

Postoji li nečiji dizajn koji izuzetno cijeniš?

Možda me ponekad fascinira tu i tamo neka haljina ili neka kolekcija, ali ne mogu izdvojiti nešto posebno, ili nekog dizajnera ponaosob. Sviđa mi se kada postoje dizajneri čije revije imaju glavu i rep, imaju temu itd. Revije bez toga me ne fasciniraju, a takvih sa jasnom pričom je malo.

Tko bi bila tvoja ikona stila, tko te fascinira svojom pojavom?

Najviše mi se sviđa urednica japanskog Voguea-Anna della Russo! Njen sklop u glavi je sličan mom, njeno obožavanje odjeće mi je fascinantno. Zna dobro kombinirati detalje, i kad pretjera i kad je prenakićena sve je kod nje tip-top.  Žena zna!

Kako bi opisala svoju kolekciju koju si nedavno prezentirala na DOVE Fashion.hr-u? Možeš li ju opisati u 10 riječi?

Kako najosnovniji kroj učiniti poželjnim! Eto manje od 10 riječi! (smijeh)

Kakva će biti tvoja iduća kolekcija - kakva ti je vizija, i da li se nadovezuje na tvoju već postojeću i zadanu estetiku? Da li planiraš razbiti kodove ženstvenosti koje si postavila?

Pokušati ću kroz neke laganije materijale napraviti idealne komade za zimsku kolekciju. Uvijek si nastojim zadati zadatak da bi sama sebe zainteresirala!

Da li kritike i ili mišljenja drugih ljudi - koji možda ni ne razumiju to što radiš - ostavljaju traga na tvoju kreativnost?

Ne razmišljam o stvarima tog tipa, ne zamara me nešto što stoji u novinama par dana! To jednostavno nije dio mog plana!

Robert Sever

graphics: Robert Sever