"U Hollywoodu, ni muškarci ne jedu!"

Ekskluzivni intervju: Olga Kurylenko

Taj četvrtak službeno je započeo u 4.30h ujutro, maničnim pakiranjem i trkom na aerodrom, gdje sam se trebala ukrcati na avion za Prag. Naime, koji dan prije, zaprimila sam mail od branda Pantene, s pozivom da posjetim snimanje nove PANTENE reklame s Olgom Kurylenko, a koje će se održati u predivnom Pragu, u najpoznatijem europskom studiju Barrandov. Nakon dva aviona, 20 prijeđenih terminala u potrazi za kabinom, u kojoj sam se s kolegicom iz Elle magazina, prepustila svom kratkom nikotinskom trenutku, konačno smo stigli u Prag, na dogovoreni razgovor s Olgom.  

Olga Kurylenko mnogima je poznata kao partnerica Daniela Craiga u filmu „Quantum of Solace", dok je manje poznato kako je ostvarila ulogu u izvrsnom nezavisnom filmu Paris Je t'aime. Rodom je iz Ukrajine, iz koje je doslovno pobjegla u Pariz s 16 godina. Odrasla je u potpunom siromaštvu: „Nismo imali ni za hranu" - priznaje, te joj je manekenstvo bilo jedina nada za normalan život. U modnoj karijeri, uspjela je „ubosti" nekoliko kampanja, međutim njen krajnji cilj je bio glumački svijet.

Iako je nanizala popriličan broj akcijskih filmova, jasno je, kako se njene ambicije kreću u sasvim drugim žanrovima. Dobila je glavnu ulogu u još neimenovanom projektu legendarnog Terrencea Malicka, a koji se upravo snima u Oklahomi. Partneri u filmu su joj odreda jaka glumačka imena poput Bena Afflecka, Javiera Bardema, Rachel Weisz i Rachel McAdams. U pripremi je i romantična komedija s Ralphom Fiennesom, epska drama s Josh Hartnettom, kao i uloga Marie Curie u projektu Luca Bessona.

Uživo, Olga je prelijepa, pravi slavenski tip, s naglašenim jagodicama i predivnim licem. Izuzetno je energična i ne libi se odgovoriti na bilo koje pitanje. Životni put joj je dao veliku dozu prizemnosti, točnije hvale vrijednu kvalitetu kakva se danas rijetko viđa. Tek kad popričate s jednom ovako neopterećenom djevojkom, pomislite koliko hrvatskih zvjezdica paraju nosom oblake a nisu se makli ni van granica Lijepe Naše, a kamoli Europe. Ukoliko joj se ostvare zacrtani planovi (a nadam se da hoće), Olgu ćemo u sljedećoj godini često viđati na crvenim tepisima svjetskih filmskih festivala.  

Kao maloljetnica si sama otišla u Pariz iz rodne Ukrajine. Kako su izgledale te prve godine tvog života daleko od kuće i svega što poznaješ? Nisi znala jezik, u pitanju je bila nova kultura...

Znala sam, da ukoliko ne prihvatim poziv za Pariz, sigurno ga ne bih nikada vidjela. To mi je bila jedina šansa, jer mi moja majka to ne bi mogla priuštiti. Nisam bila uplašena, bila sam uzbuđena. Mislim da je strah nešto što dođe s godinama, jer kada si dijete ili tinejdžer, nemaš straha.  To je užasan osjećaj koji nas spriječava u ostvarenja želja i protiv kojega se moraš boriti, jer u protivnom nikad nećeš stići nigdje. Mislim, bilo je teških trenutaka jer sam bila sasvim sama, ali ta sreća što se nalazim u Parizu mi je znatno olakšala stvari. Nikada nisam gledala stvari iz aspekta: „Kako je ovo teško. Jako sam usamljena", jednostavno sam bila zahvalna na svakom datom danu.

Jesi li od početka znala što želiš ili su se stvari razvijale po putu? Smatraš li da si u nekim stvarima imala onaj famozni faktor sreće?

Moram reći kako ne vjerujem u sreću. Sreća doista postoji kao faktor ali je zanemariv, ne vjerujem da sam ovdje gdje jesam, jer sam bila posebno sretna. Kada sam stigla u Pariz, jedino što sam imala zacrtano u glavi jest da želim vidjeti Eiffelov toranj (smijeh). Nakon toga sam nazvala mamu i vrištala od zadovoljstva. Znala sam također da želim raditi i ostati u Parizu. Za razliku od nekih drugih modela iz moje agencije, ja u cijeloj karijeri nisam propustila niti jedan casting ni posao. Sjećam se kako mi je moja agentica rekla „Ti si jedina koja nikada nije rekla ne". Nikada, ali nikada nisam kasnila..

Kažeš li „ne" sada?

Naravno (smijeh). Stvar je u tome da sam u to vrijeme dobro  znala gdje mi je mjesto. Nisam bila u poziciji da govorim ne. Kad počneš iz ničega, znaš da si nitko i ništa, i moraš raditi ono što ti kažu. Danas sam u situaciji kada mogu odbiti posao, jer svih 10 godina karijere sam uvijek govorila „da".

Je li tvoja modna karijera službeno gotova? Odrađuješ li još uvijek modne angažmane?

Revije nisam radila nikada. Snimanja odradim, ali me fotografiraju prvenstveno kao glumicu, ne kao model. Zadovoljstvo je biti na snimanju kada znaš da to ne moraš raditi, da ti nije primarna profesija.  

U današnje vrijeme, modeli su pod velikim pritiskom konf.broja 0 ili čak 00. Kako se razvijala situacija u tvojoj karijeri? Jesu li te ikada tjerali da izgubiš kilograme?

Ja sam imala veliku sreću s agenticom koja mi je čak sugerirala da nabacim koji kilogram, što je za modni svijet pomalo čudno.  S druge strane, moja prijateljica je svakodnevno plakala, jer joj je agent govorio da mora skinuti kilograme iako je bila mršavija od mene. Mislim kako je sve stvar agenta kojeg ti agencija dodijeli. Znam za slučajeve kada su djevojke danima plakale jer nisu smjele jesti.

Ta tjelesna dismorfija se proširila i na glumice. Crveni tepih je pun "sitnih tijela", i čini mi se, kako se sve glumice koje se nastane u Hollywwodu, nekako „stisnu" za dva-tri konfekcijska broja..Što misliš o toj opsesiji?

Ja na sreću ne živim u Hollywoodu i mislim da je ta problematika izražena kod ljudi koji tamo obitavaju. Ne primjećuju koliko su postali „uvrnuti" jer su svi oko njih takvi. Kada si „outsider" poput mene, šokiraš se pri svakom posjetu Hollywoodu. Vjeruj mi da u pitanju nisu samo žene, i muškarci su postali anoreksični. Muškarci u Hollywoodu ne jedu! Dogodilo mi se da odem na večeru s frajerom i osjećam se kao neka svinja jer žvačem komad mesa dok on preko puta mene žvače komad salate.  Kod njih, nije čak stvar mršavosti nego taj koncept zdravlja, potpune duhovne čistoće duha i tijela, koji su doveli do ekstrema. Slažem se da treba jesti zdravo, i da organska hrana doprinosi zdravlju ali ako frajer ne jede, ne želim ga vidjeti. Odgovorno tvrdim, da mi dečko na prvom dejtu naruči salatu, to bi mu bio posljednji put da me vidi (smijeh). Ja sam mršava, ali jedem zdravo. Nikada nisam bila kostur i ne namjeravam to postati.

Kako održavaš liniju? Imaš li neke posebne beauty tretmane?

Važno je biti zdrav i vježbati. Godine nas sve stižu i važno je držati tijelo u dobroj formi. Nastojim biti pozitivna i sretna. Znam da je nekada teško ali trudim se. Iako svi naginju estetskoj kirurgiji kao beauty tretmanu, nastojim se oduprijeti. Nemam ništa protiv estetskih zahvata na drugim ljudima, ali iskreno, nisam za osobne popravke. To bi bilo uvredljivo za moju majku, kao da joj kažem „Nisam dobra, želim biti drugačija". Svi teže nekom savršenstvu, koje je dosadno.

Od Bonda do Terrencea Malicka...

Ovo su te vjerojatno pitali tisuću puta, ali kakav je osjećaj biti Bond djevojka? To je ipak kultni film i mnogo poznatih glumica se želi okušati u toj ulozi..Jesi li uopće razmišljala hoćeš li prihvatiti?

To je nešto što se ne odbija iako znaš da ti neće priskrbiti Oscara. To je komercijalni film, prisutan je već desetljećima. Nije kao film Terencea Malicka gdje imaš priliku glumiti, to je više zabava i akcija za široke mase. Dosta smo putovali, snimali na različitim lokacijama, uglavnom je bila dobra zabava.

Kako biraš uloge?

Postoje dobre priče, loše priče, uzbudljive priče i dosadne priče. Nekad mi se dogodi da pogledam prvu stranicu i ne mogu prestati s čitanjem do jutra. Nekad je stvar u redatelju, kojemu jednostavno vjeruješ. Dogodi se i da je scenarij izvrstan ali je moja uloga nerazrađena ili dosadna. U tom slučaju odbijam. Znalo se dogoditi da me agent nazove i pita zašto sam odbila neke stvari, pogotovo ako je u pitanju dobar cast, ali uvijek ću odbiti film ukoliko smatram da moj lik nije razvijen..

Dugo vremena si glumila u akcijskim filmovima, i to uglavnom uloge opasnih ljepotica. Smatraš li da je glavna uloga u filmu Terrencea Malicka tvoja velika prilika da svijetu pokažeš svoj glumački talent?

Naravno! Terrence Malick je uvijek prilika, prilika je i za Bena Afflecka (smijeh). On je doista jedinstven redatelj, ne postoji nitko poput njega. Kada sam saznala kako me odabrao za glavnu ulogu, spakirala sam kofere i otišla u Oklahomu. Nisam imala pojma o čemu se radi, nisam pročitala scenarij. Znala sam otprilike kakav je moj lik i to je to. Kada te zove Malick, ideš zatvorenih očiju, jer znaš da će biti dobro. Ne sumnjaš.  

Znamo kako projekt još nema ime i da je sve obavijeno velom tajne. Možeš li nam barem otkriti koji detalj o svom liku?

Terrence ima svoj princip rada i ne voli otkrivati detalje. Nitko od nas nije znao što će snimati taj dan. Terrence bi došao na set i objašnjavao nam dan za danom što će se dalje događati u scenariju. Što se moga lika tiče, hm, recimo da žena ima problema (smijeh). Strašno je komplicirana, ali takvih žena ima, čuli ste za takve ljude, oko nas su, takve žene sam i upoznala. Nije negativac samo je izgubljena i povrijeđena, i na kraju dana sve što želi je ljubav. Ne možete kriviti nekoga tko samo želi biti voljen, pa makar imali skroz krivi pristup pri traženju ljubavi.

U filmu je angažirana jaka glumačka ekipa. Tko te se najviše dojmio?

Nisam previše surađivala s partnericama (Rachel McAdams i Rachel Weisz), njihovi likovi su više involvirani s muškim kolegama. Najbliže sam surađivala s Benom i Javierom, i mogu reći kako sam impresionirana. Ben je amerikanac, Javier je europski glumac i njihov pristup glumi je potpuno drugačiji. Bilo je zanimljivo gledati kako iznose svoje uloge.

Imaš poprilično težak raspored za narednu godinu. Kojem projektu se najviše veseliš?

Nadam se kako će Terrence smontirati sve do Oscara ili barem dok mi ne završi karijera (smijeh). Ma, veselim se svemu što će doći..

Ana Pavić

* zahvaljujemo Panteneu što nam je omogućio razgovor