Zašto mislimo da nismo dovoljno dobre?

Nesigurnost koja nas usporava

Ovo mi je jednostavno preteško.   Želim vidjeti šta još ima.   Nisam spreman/spremna za vezu.  Treba mi prostora.  Nije do tebe, do mene je.   Ne želimo iste stvari.  Previše se trudiš.  Vraćam se bivšoj.  Ne volim te.  Sreo sam nekog.  Ja sam ustvari gay.

Koju ste čuli od ovih?

Ne znam jeste li skužili ali u posljednjih nekoliko mjeseci, gotovo svaki dan čujemo da je netko prekinuo. Em prekide gledamo na televiziji, em mi se čini da su sve veze oko mene na klimavim nogama. Ja i dalje odgovorno tvrdim da je kriv Uran u Ribama ali ionako sam etiketirana kao ona  koja uvijek brije na neke planetarne nepogode, te mi je lakše vjerovat da je Uran u kur**, nego da je netko nekog prevario ili prestao voljeti.. Da, prava romantičarka..

Teško je kada vas netko otfikari i kada vam se izmakne tlo pod nogama, da sve ono u što ste vjerovali nestane kao balon od sapunice. Međutim, danas ne pričamo o prekidima..Danas pričamo o odje*** koji se dogode prije nego što uopće uspostavite pravi odnos. Možda ste sa tipom bile na dejtu par puta i učinilo vam se kako se sve super razvija i onda bum, nekako je stalno zauzet, na sms vam odgovori nakon par sati ili za dva dana (e to mi je najdraže, majke mi), stalno je nešto boležljiv a nije ni sezona gripe..ono, samo što mu na glavi ne piše STOP, ODBIJ..

Ključna stvar kod ovakvih situacija jest ta, da žene gotovo uvijek krive sebe. Ako se on prestao javljati onda je sigurno nešto loše sa nama. Kada neku moju frendicu otkanta frajer, ona automatski misli da nešto nije u redu s njom. Znate ono, upoznate frajera na tulumu, ćaskate cijelu noć,  razmijenite brojeve, očarani ste jer eto konačno normalan lik u moru emocionalnih invalida. Sutradan nazovete sve svoje kokoške da im kažete kako ste upoznali njega i čekate i čekate..Prođe dan ništa, drugi dan, ništa. Onda slijedi crnjak i mali glas u glavi koji govori: sigurno sam bila preglasna, prepijana, prenapadna, preotvorena, pre-sve...Nikad nam ne padne na pamet da je frajer možda lik koji inače funkcionira na taj način ili da možda doma ima curu ili da je jebiga gay (jer danas očigledno svi to jesu)..Čini mi se kako uvijek mislimo kako nismo dovoljno lijepe, pametne, zabavne, nismo dovoljno ništa.

Prije nekoliko mjeseci, moja frendica je upoznala frajera sa kojim se spojila na prvu. Kemija je bila super, energija još bolja, a seks neponovljiv..Nakon par dana ushićenja, on je odigrao sistem „kornjača". U našem društvu, „Kornjača" označava situaciju u kojoj se frajer  prepadne pa se povuče u oklop i onda il kucnete par puta da vidite hoće li izviriti vani ili ga pustite da se kotrlja do sljedeće situacije. I kornjača  se tako usukala i ni traga ni glasa od njega..Strah bi bio normalna pojava da mu se ona npr. nakon nekoliko dana pojavila na pragu s kuferima i rekla da smatra kako je došlo vrijeme da ta veza prijeđe na sljedeći level, ali ona se ponašala skroz normalno, prirodno, bez ikakvog stresiranja subjekta, tj kornjače.

Dok smo skužili da je on ustvari toliko isprepadan od sebe, žena, i bilo kakvog emocionalnog kontakta, ona je već prošla grčku tragediju u kojoj smo je nastojale uvjeriti da nije stvar u njoj, i da je sve uredu i da je divna osoba iznutra i izvana i da on ima svojih problema koje treba riješiti. Tek na kraju cijele priče, njoj je postalo jasno da doista nije stvar u njezinom karakteru ili izgledu, već da se frajer fakat boji emotivne veze više nego što se ja bojim Tome Horvatinčića na otvorenom moru.

Ja sam nakon jednog odbijanca pala u ogavan bed, jer sam mislila da nisam dovoljno dobra za njega i da bi trebala biti drugačija. Toliko me uvaljalo da sam podsvjesno postajala tiša, manje sarkastična, manje se isticala, ustvari radila sam sve da budem manje „ja", jer sam mislila da je moje „ja" jednostavno previše.

Moja Lala je u strahu da nije dovoljno dobra za frajera sa kojim se ševi, jer on može imat koju god želi.  Marina je zabrijala da je veličina njezine guzice pravi razlog jer se ovaj nije javio kad je rekao. Sanja misli da je previše napadna jer ga je nazvala dva puta u jednom danu i onda se on nije javio sljedeća dva dana..primjeri su beskonačni. Nakon takvog iskustva obično nastupa ono razdoblje u kojem govorimo svima oko nas: „dosta mi je! Pun mi je k*** igrica i frajera koji ne znaju što žele. Jel ima ko normalan na ovom svijetu?"

Čak i dok ovo pišem, shvaćam koliko je nesigurnosti usađeno u nama i koliko smo prve na redu kada treba opizditi na sebe. Ne trebaju nas frajeri otkantat da bi se osjećale loše same sa sobom. Mi to jako dobro činimo i bez njihove intervencije.

Summa summarum je: ako vas netko nije nazvao ili se počeo udaljavati nakon tri dejta, nije uvijek zbog vas (osim ako mu niste skuhale zeca, poševile najboljeg frenda i zapalile auto). Nekad stvari jednostavno ne idu, jer je taj u glavi još uvijek nesređen, jer možda ima stvari koje nije riješio, jer je kreten, jer je shvatio da mu ne odgovarate kao karakter, jer jbga eto ne da mu se sad...Da ste ušli u odnos sa njim, možda biste vi bile te koje bi ga prekinule nakon kojih par mjeseci, jer biste uvidjele da to nije to.

Stvar je samo u tome, da u trenutku kada shvatimo da „od toga ništa", barem pokušamo biti ok i fer prema sebi, a da pritom nove dejtove ne doživljavamo kao možebitnu propast radi loših prijašnjih iskustava.

Odmorite mi se uz tu misao a ja odoh saznati jel ovaj moj stvarno ne vjeruje u brak ili me cima.

Ljubim vas