Je li vam se ikada dogodilo da dođete na neki tulum (točnije padobranski uletite) i toliko vam je dosadno da napišete text u mobitel? Bilo ih je dobrih, bilo ih je gorih bilo ih je nepodnošljivih ali ajde mogu reć da sam vidjela kako dišu sve „kaste" ovoga grada i šire. Najdraže su mi situacije oko 3h ujutro kad se već popio i aceton, netko treba po još cuge al su svi drveni, otvaraju se duše, saznaje se ko je koga i zašto, čujete najnevjerojatnije upade na svijetu, netko obvezno povraća , ako je žena ziher nije dobro jela taj dan pa joj je loše sjelo. Sorry al većina cura koje ja znam fakat mogu popit, tako nek ta priča o jednom bureku i votki ostane u 90-ima ili ću okupit ove koje znam za revival Guns n Rosesa.
Pitate se na kakve tulume ja to idem? Hoćemo se složit da su svi otprilike isti kad dođe 3h ujutro? Nema razlike, vrtio se Snoop Dogg, Rammstein ili house, pa padali il La Coste džemperići, kravate, vijetnamke ili leptirići s glave, modus operandi je sličan. Fascinatno je kako se standardno događa da ljudi otvaraju dušu totalnom strancu, osobi koju su vidjeli prvi put, ok alkohol pomaže, al...
PRIČA 1.
VOLIM TE NA DALJINU?
Na kauč do mene sjedne nepoznati dečko, već je skoro 7 ujutro, ne pleše mi se više, stomak me boli od smijanja, kosa mi je u petarda moodu, smokey eyes je faza Bero Rakun, a nit mi se više priča, tulum je bio super, al kontam ajde ok: koja je tvoja priča. I krene on, kako je u vezi s curom, koju je prevario i to joj je priznao ali ona je sad otišla iz zemlje i nije ziher šta se događa, tj. kako će se to razvijati?
„To ti je gotovo" - ispalila sam ko iz topa. Pogledao me je ko da sam ga upucala u čelo.
„Ma gle, možda ipak ima neke nade, ako se fakat volite onda će ljubav pobijediti sve i oprostit će ti itd."- pokušavam izvuć situaciju koliko mogu al po lokaciji njegovih obrva koje su se već spustile do nosa mi se čini da sam zaj**** nepovratno.
Ok, a da krenem sa nekom svojom propalom pričom da mu olakšam? Kontam bolje ne, kod mene je komplicirano, a i neću sebe deprimirat i uništit sate plesanja i smijanja. A šta da mu kažem? Jedina veza na daljinu koja je meni upalila je reiki tretman (to se radi na daljinu majke mi). Utješiti ga ne mogu. Ajde da propitam kakva je situacija s tom trebom: „I kaj je s ovom? Neki one night stand il?" Pogleda me blijedo.
E jeb***, twist koji nisam baš očekivala ujutro, i dr.Phil bi digo ruke sad. A šta ću?
„Ajde dečko da ja tebi ispričam moju situaciju, Dakle, prije koji mjesec............" i onda je eventualno svanulo.
PRIČA 2.
DRAKULA
Dakle, ne snalazim se baš u previše šminkerskim okolnostima (pod tim mislim, neka ekipica, koji su si super s curama koje streljaju u čelo ukoliko im se miljenik otme kontroli, točnije - spotakne se na hostesu u wc-u).. Ne da mi se cerekati i držat se kao da sam metlu progutala, a takva mjesta mi to rade - ispravljaju kralježnicu. Igrom slučaja, završila sam na jednom takvom događanju ili eventu. Ok, svi su uštirkani, žene su u štiklama iako je blato do koljena?!, piju se kokteli, naravno svaki ima kišobrančić prigodne boje. Štoviše cijelo ozračje je više gay nego što će Dečko iz prethodne priče ikada biti, ali nema veze, ignorance is blessed, a i nakon tog gibam na party pa trpim. Nakalemi se njih nekoliko sa svim svojim steroidima na šank i krene priča. Kontam sad će krenut nešto tipa tko će pobijedit na izboru za Miss Autoshowa, ko jedan od krucijalnih svjetskih misterija, kad ono : „Stari, jesi gled'o Sumrak?" (tinejdžerski film o vampirima za vas koji ne znate) Koja filmčina buraz." Šanku se približava jedna wannabe i po zamahu i pućenju usana kužim da je netko od nazočnih težak koji millijun jer ta se ne cereka za džabe, osim ako onaj kom je osmijeh upućen nema para za godišnju zalihu botoxa da „ispravi krivu Drinu".
Situacija je kao scena iz Animal planeta kad se gepard prikrada stadu gnuova. Kaže članica Mense: „Oduvijek sam htjela posjetiti TANZANIJU i Drakulin dvorac". WTF? Ok, gledam hoće li itko od fanova „Sumraka" iti trepnut na Tanzaniju?? Mislite da jesu? Do kraja večeri pretpostavljam da je scenarij takav da je „Dracula" ustvari zgibo iz Tanzanije i našao privremeno utočište u Čavoglavama, jer svi eventualno dođu kod nas. Ja sam pobjegla, točnu priču ne znam al kažu da još uvijek netko skače po drveću na Šalati i zavija.
PRIČA 3.
BLACKOUT from the PAST
Znam da je bila Nova Godina, znam da je bio Dubrovnik, znam da je pala neka petarda, znam da smo cugali, gotovo sam sigurna da je u pitanju bila 2000-ta, znam da je počelo s rakijom i svjesna sam da smo se nekim čudom sutradan probudili negdje u Cavtatu. Ako itko od nazočnih zna kako smo do njega došli i jesu li ono bile karaoke na kojima sam se derala, ja molim da mi se javi, čisto da znam, informativno...
Pusa vam i no sikiriki:)
RSS komentara Dodaj komentar
Molimo, registrirajte se i prijavite da biste komentirali. Hvala.