Zašto ne možemo prestati jesti?

I zašto netko drugi može?

Postoje ljudi koji uvijek odbiju repete i oni koji ne mogu odoljeti još jednom štapiću, još jednom keksu, još jednoj kriški torte. Spadate li u kategoriju onih koji primamljive ponude ne odbijaju, bez brige, nema razloga za grižnju savjesti. Stephen O'Rahilly, profesor kliničke biokemije i medicine na Sveučilištu Cambridge kaže kako je sve u redu s nama: „U osnovi mi trebamo dvije stvari- hranu i partnera za parenje. Ta dva tipa potreba su ukorijenjena u svih vrstama." U redu, ali zašto mi moramo pojesti taj jedan komad viška, dok ga naša prijateljica bez problema odbije?

Jedemo mozgom

Prema profesoru Victoru Zammitu, dio krivnje za naše prejedanje je probava. Ona je kod ljudi oblikovana na način, da informacije o sitosti do našeg mozga dolaze s velikim zakašnjenjem. Osjećamo glad i svjesno tražimo hranu kada je želudac prazan, ali kada je pun, mozak to ne registrira automatski nego mu je potrebno nešto vremena.

Zašto dijete ne funkcioniraju?

Profesor O'Rahilly ima logično objašnjenje: „Na dijeti gubite masno tkivo i pada količina leptina u organizmu. To je našem mozgu znak za uzbunu. Osjećamo glad i tražimo hranu. Ako padne i razina inzulina, naš tek će rasti, jer je inzulin jedan od glavnih suzbijača apetita."

Jedemo ono što nam tijelo traži

Možda ste nekad susreli majku koja se ne uzrujava što joj dijete liže zidove ili jede zemlju pod izlikom „Fali mu nečega." Danas je takvih majki sve manje i manje, ali očito naše bake nisu bile glupe kad nisu histerizirale oko takvih incidenata. Prema znanstvenicima koji su govorili za Daily Mail, mi smo programirani da znamo koliko je koja namirnica kalorijski vrijedna i na koji način će djelovati za nas i upravo zato nam se nekad jede slano, nekad slatko, a nekad nešto nedefinirano poput slane vode (jedan od glavnih simptoma Addisonove bolesti).

 Debljanje pred televizorom

„Rođeni smo s željom da jedemo." kaže O'Rahilly, a njegova kolegica Jane Wardle sa Sveučilišta u Londonu kaže kako tijekom evolucije nismo znali kada ćemo ponovno naići na hranu, pa smo jeli sve na što smo naišli. Uz to, glad se  javlja u doba dana kada smo navikli jesti, bez obzira na to jesmo li samo nekoliko minuta ranije pojeli neku grickalicu.

Ljudi jedu više kada su u društvu ili kada su zaokupirani nečim drugim, poput televizora, jer se u takvim situacija zatomljuje osjećaj sitosti, pošto nam on nije na prvom mjestu, nego je to npr. film.

Genetsko jedenje

„Pojedinim ljudima poruka da su siti brže dolazi do mozga nego drugima." objašnjava profesorica Wardle. Prema njenim riječima, to im omogućuje da ostanu mršavi, jer jednostavno konzumiraju manje hrane. Neke pretile osobe imaju poremećaj receptora i stoga su stalno gladne, bez obzira na to koliko jedu.

Preodgoj vlastitog mozga

Ukoliko vam se čini da nema šanse da ikad skinete koji kilogram, ima nade. Znanstvenici kažu kako dugotrajnom promjenom načina prehrane i smanjivanjem porcija možemo reprogramirati svoj mozak da se zadovolji manjim količinama hrane. Ističu i važnost pravila „daleko od očiju, daleko od srca" jer je činjenica da ćete jesti manje nezdrave hrane ukoliko je nema u vašoj blizini.

prema: Daily Mail